K.E.S. Perun-Va
  Oprez u Prirodi i pružanje pomoċi
 
Oprez u Prirodi i pružanje pomoċi

Vožnja bicikla u prirodi je predivan doživljaj i najčešće nas kasnije za nju vezuju najljepše uspomene. Ljepota krajolika, ugodan zrak, miris šume ili livada, dobro društvo… sve su to sastavni dijelovi brdskog biciklizma. Međutim, odlazeći daleko od naseljenih mjesta moramo biti svjesni i opasnosti koje vožnja bicikla donosi i naučiti kako najbolje reagirati u neželjenim situacijama. Koliko god da smo sigurni u sebe, u svoj bicikl, trenutak nepažnje može biti koban, pad neizbježan a povrede katastrofalne. Na kraju, najteži dio u slučaju veće povrede predstavlja transport unesrećenog koji je ponekad nemoguć, dugotrajan, zamoran…

Povrede koje biciklisti doživljavaju najčešće su uzrokovane padom i kontaktom sa grubom podlogom. Tada su moguća krvarenja, prijelomi kostiju ili potres mozga. No, dugotrajna ljetnja vožnja može rezultirati dehidriranjem i sunčanicom, odlazak u divljinu nosi sa sobom opasnosti od napada divljih zvijeri, insekata, zmija i dr. Kako se ponašati u svakoj od tih situacija? Vrijedilo bi znati sljedeće:

Potres mozga:

Ova povreda se dešava pri kontaktu glavom s tvdom podlogom. Nošenje kacige će u mnogo slučajeva spriječiti potres mozga. Ipak, u slučaju jakog udarca potres mozga ćemo prepoznati kroz gubitak svijesti koji nastaje odmah nakon ozljede, traje kratko i prilikom dolaska sebi unesrećeni djeluje smeteno. Drugi znak potresa mozga je amnezija prilikom koje ozlijeđeni ne pamti događaje koji su doveli do nesreće. Na kraju, tu su i vegetativni simptomi kao što su: mučnina, povraćanje, glavobolja, vrtoglavica i slabost.

Unesrećenog je potrebno što hitnije odvesti u bolnicu gdje se liječenje sastoji od mirovanja, od nekoliko dana do nekoliko sedmica.

Krvarenje


Biciklisti se najčešće susreću sa površinskim povredama usljed pada na cestu ili makdam pri većim brzinama

Pad s bicikla može uzrokovati manja krvarenja iz površinskih rana, oguljenih mjesta, malih razderotina ili posjekotina i obično će samo prestati. Nije loše površinsku ranu (prije svega prvo dobro isprati obicnom vodom a potom)posuti BIVACINOM ili drugim antiseptičkim sredstvom te potom previti zavojem ili staviti hanzaplast.

Međutim, moguće su i povrede sa većim krvarenjem koje prepoznajemo po tome što je ozlijeđeni blijed, koža i sluzokoža su bez krvi, koža je hladna i prekrivena ljepljivim znojem a ozlijeđeni uplašen. Disanje je ubrzano i naporno a puls ubrzan. Ozlijeđeni se žali na žeđ, umor, zujanje u ušima i mrak pred očima, osjeti slabost i nemoć, zatim nastupa nesvjestica, pa i smrt. Da bismo preduprijedili najgore moguće je primijeniti neke od metoda zaustavljanja krvarenja:

a) pritisak prstima

Ovu metodu primjenjujemo kad povrijeđeni naglo gubi velike količine krvi. Pogodna je za kratkotrajnu primjenu dok se ne primijeni sigurniji način. Sastoji se u tome da se prstima pritisne krvni sud uz kost. To je moguće izvesti kod krvarenja na glavi, rukama i nogama. Kod jakog krvarenja na glavi i vratu treba sa četiri prsta ruke pritisnuti srednji dio vrata, između prednje i bočne strane, dok se šakom i palcem obuhvati zadnja strana vrata (pritišće se unazad i unutra prema kičmenom stubu i to samo sa jedne strane vrata, nikako sa obje istovremeno).

Krvarenja u predjelu ramena i pazuha zaustavljaju se pritiskanjem naniže, sa više prstiju, središnjeg dijela ključne kosti. Kada je krvarenje iz gornjeg i srednjeg dijela nadlaktice treba palčevima obje ruke pritisnuti prednji dio pazušne jame ka ramenom zglobu, a ostalim prstima obuhvatiti predio ramena. Kod krvarenja iz lakta, podlaktice i šake treba palcem pritisnuti sredinu unutrašnjeg dijela nadlaktice, a ostalim prstima je obuhvatiti. Ako je krvarenje iz noge, treba pritisnuti predio prepone.

b) zavoj s pritiskom

Ovu metodu primjenjujemo da zaustavimo krv na duže vrijeme pritiskom na ranu. Primjenjuje se tako da se rana prvo prekrije sterilnom gazom pa se uzdužno postavi predmet koji vrši pritisak. Potom se predmet i rana uviju zajedno zavojem, nešto čvršće stegnuvši. Međutim, suvišno stezanje može biti i opasno, a nikako se ne smije primjenjivati na vratu.

c) Esmarhova povezica

Primjenjuje se kad dođe do potpunog razmrskavanja ili kidanja dijela tijela. Sastoji se od toga da se povrijeđeni ud stegne čvrsto iznad mjesta krvarenja. Ovo je moguće činiti trakom zavoja ili platna širine minimalno 5 cm, a nikako se ne smije koristiti konopac, žica i slično. Traka se postavi iznad rane i može se stezati komadom drveta, klinom i slično. Zatim se klin učvrsti drugim komadom zavoja.
VAŽNO:
držanje povezice duže od pola sata može oštetiti tkivo, a držanje duže od 2-3 sata može dovesti do odumiranja tkiva! (ako je potrebno zbog dužine transporta povezicu držati duže vremena onda istu treba svakih pola sata malo popustiti I opet stegnuti)

Površinske rane

Ove rane je potrebno zaštititi od infekcije i pokriti tako da se zaštiti od spoljnih uticaja ali dozvoliti “da diše”. Ovo je najbolje učiniti gazom i zavojem. Zabranjeno je samu ranu:

a) pokrivati vatom jer se ona uvlači u nju, lijepi i skori onemogućavajući protok vazduha

b) posipati raznim praškovima (duhan, prašina, barut…)

c) oblagati melemima i mastima (med, luk, mahovina, razne trave, lišće bokvice…)

d) čistiti od stranih tijela (komadići drveta, stakla i dr) jer se kao posljedica može pojaviti infekcija ili povreda živaca, krvnih sudova i drugih tkiva

Postavljanje zavoja

Glavno pravilo je da se rana prethodno prekrije sterilnom gazom radi sprečavanja dodatnog inficiranja. Potom treba zavojem potpuno prekriti ozlijeđeno mjesto. Zavoj treba početi namotavati od neozlijeđenog dijela (nikako na samoj rani) i završiti namotavanje i staviti povez takođe pored rane. Na ovaj način čvor neće iritirati samu ranu. Pri zavijanju treba voditi računa o pritisku da se ne zaustavi cirkulacija krvi. Ipak, zavoj treba postaviti čvrsto kako se ne bi pomjerao tokom transporta.

Prelomi kostiju i povrede zglobova

Nažalost, ovo je česta povreda kod biciklista koja može biti jako bolna. Ako se utvrdi prijelom kosti ili povreda zgloba potrebno je uz pomoć priručnih sredstava dovesti kost ili zglob u stanje mirovanja(imobilizacijom dva susjedna zgloba). To se najlakše postiže priručnim sredstvima (drvo, tvrdi predmet…) koji se postavi preko odjeće uz ozlijeđeni dio (kost ili zglob) i učvrsti zavojem, trakom platna i slično. Stezanje ne smije biti toliko jako da ometa krvotok.


Tehnika imobilizacije ekstremiteta

Ako je u pitanju prelomljena kost neophodno je učvrstiti dva susjedna zgloba (postiže se tako što se postavi predmet uz kost i poveže iza susjednih zglobova). Ako je povrijeđen zglob tada se učvršćuju dvije susjedne kosti kako bi se onemogućilo pokretanje zgloba.

Sunčanica i toplotni udar

Sunčanica nastaje usljed dužeg djelovanja sunčevih zraka na nepokrivenu glavu. Prepoznajemo je po jakoj glavobolji, mučnini, povraćanju, vrtoglavici, slabosti organizma, teškom disanju i ubrzanom pulsu. U težim slučajevima bolesnik izgubi svijest, ima temperaturu i jako se znoji. Toplotni udar nastaje kad je čovjek pretoplo obućen i izložen fizičkim naporima u uslovima povišene temperature vazduha koji je jako zasićen vlagom i sa smanjenim sadržajem kisika.

Ozlijeđenog treba staviti u hlad da leži sa uzdignutom glavom. Jedna od mjera je i rashlađivanje glave stavljanjem hladnih obloga ili prskanjem. Ako je povrijeđeni svjestan, treba mu dati što više hladnih napitaka.

Životinje

Mrki medvjed

Jedna od opasnih zvijeri na našim prostorima je mrki medvjed. Iako nije zabilježen slučaj susreta biciklista s medvjedom nije naodmet znati ponešto o ovoj zvijeri. On ne mora da predstavlja opasnost ako se ne prave nagli pokreti i ne krene u bježanje. Prilikom susreta s medvjedom potrebno je polako koračati unazad, jer ga brzi pokreti razdražuju. Medvjedi imaju loš vid, za razliku od čula mirisa i sluha. Ako noćimo na otvorenom, hranu je dobro čuvati van logora, dobro zatvorenu da medvjed ne osjeti njen miris koji će ga privući.

Ujed bijesne životinje

Ponekad divlje životinje izgledaju mirno i pokazuju pitomost, ali to može zavarati i prikriti činjenicu da su oboljele od bjesnila. Domaće životinje će, ako su bijesne, pokazivati promjenu u odnosu na uobičajeno ponašanje. Kada bijesna životinja ugrize čovjeka na mjestu ugriza ulazi virus u tkivo i putem nerava se širi ka mozgu izazivajući teška oštećenja. Bolest počinje strahom, nemirom, glavoboljom da bi se kasnije javili grčevi. Ozlijeđenom je potrebno isprati ranu (ako postoje uslovi i sapunicom ili deterdžentom) i što prije ga uputiti u bolnicu radi vakcinacije.

 

Ujed zmije

 

Kod nas živi više vrsta neotrovnih zmija (čiji ujed takođe može biti opasan radi infekcije od bakterija iz usta zmije) ali i šest vrsta otrovnica. Napoznatija i najotrovnija je poskok, a najrasprostranjenija šarka. Otrovne zmije u brzini je teško razlikovati od neotrovnih, ali napomenimo da im je glava široka a vrat iza nje sužen, što nije slučaj kod neotrovnih zmija. Otrovnice su veoma pokretne, nisu plašljive, plivaju u vodi i brzo napadaju. Na mjestu ujeda ostaju dvije ubodne ranice koje mogu ali i ne moraju krvariti. Oko njih se ubrzo javlja otok, crvenilo, utrnulost a nakon toga pojava modrih mrlja. Žrtva ujeda osjeća mučninu, glavobolju, slabost, disanje postaje teže, gubi svijest i na kraju dolazi do smrti.

Suština pomoći je u sprječavanju raznošenja otrova po tijelu. Postoje dva postupka, u suštini slična. U oba slučaja žrtva bi trebala da miruje i da se u ležećem položaju prenese do bolnice.

1. Ekstremitet treba podvezati iznad rane i tako spriječiti dovod otrovane krvi kroz venu ka srcu. Zatim se pristupa isisavanju rane. Ovo se čini oko 20 minuta tokom jednog sata. Osoba koja isisava otrov ne smije imati ranu u usnoj šupljini niti kvaran zub te mora paziti da ne proguta otrov.

2. Ekstremitet se umjereno podveže neposredno iznad rane. Na samoj rani se naprave dva unakrsna reza kroz kožu i pusti se da iz rane ističe krv a sa njom i otrov. Rezovi se naprave nožem kojeg prethodno opalimo plamenom.

Bilo bi poželjnoda jedan od učesnika kod sebe ima serum protiv zmijskog ujeda! U pravilu, serum daje samo stručna osoba i u slučaj

 

Ujedi insekata

 

Većina insekata kod nas nemaju otrov opasan po život čovjeka. Najčešći su ubodi ose, pčele, stršljena ili komarca. Na mjestu uboda se javljaju otok, bol i svrab. No, u slučaju više uzastopnih ujeda ili napada roja insekata mogu se pojaviti znaci trovanja i oštećenja nervnog sistema, pa i smrt. Neke osobe su alergične na ujed insekata pa i jedan ubod dovodi do burne reakcije. Tada dobivaju crvene “pečate” po tijelu, teško dišu, otiču u predjelu lica i vrata i potrebno je da prime odgovarajući lijek.

Prva pomoć kod ujeda insekata se sastoji u stavljanju hladnih obloga na mjesto ujeda.

Danas postoje I serumi protiv ujeda insekata

 

Ujed škorpije

 

Među vrstama škorpija koje žive kod nas samo mali broj je onih čiji je ujed smrtonosan. Ujed je bolan, javlja se crvenilo, otok a kasnije lokalno pečenje i stezanje. Ponekad se javlja i trzanje tijela. Prva pomoć se sastoji u stavljanju hladnih obloga na mjesto ujeda.

 

Ujed krpelja

 

Ovaj insekt je prijenosnih mnogih opasnih bolesti, a napada tako što sa grana padne na čovjeka i zakači se. Gotovo ga je nemoguće odvojiti od tijela. Nekad se krpelj polijevao naftom ili benzinom pa je zbog nedostatka kisika izlazio sam. Moguće je probati zavezati čvor oko vrata krpelja i postepeno uvrtati konopac. Kada ga konopac stegne krpelj će sam izaći a da ne ostavi dijelove tijela ispod kože. Neko vrijeme će na tom mjestu ostati crvenilo, ali ako potraje više dana potražite pomoć ljekara. Ako niste sigurni da u potpunosti možete odstraniti krpelja onda je najbolje ne dirati ga do dolaska ljekaru. Dijelovi koji ostanu u koži kasnije izazivaju jaku upalnu reakciju!

 

Udar groma

 

Osnovne mjere zaštite se sastoje u izbjegavanju boravka na otvorenom prostoru u vrijeme grmljavine. Ne treba stajati ispod visokog drveća, metalnih stubova i sl. Povrijeđeni od udara groma može doživjeti prividnu smrt prestankom rada srca I disanja i tada je potrebno brzo reagirati,Prije svega utvrditi dali je došlo do prestanka rada srca.. Inicijalni efekat da se srce koje je stalo podstakne na rad je snažan udarac pesnicom u predjelu gudne kosti dok unesrećeni leži 3 puta ukoliko je došlo do zastoja rada srca pa tek onda primijeniti vještačko disanje usta na usta i spoljašnju masažu srca Ponekad oživljavanje uspijeva i nakon nekoliko časova.

Ovo su samo neki od slučajeva koji se mogu desiti prilikom bavljenja brdskim biciklizmom. Važno je imati na umu da je transport unesrećenog, ukoliko nije sposoban sam da se kreće, može biti iznimno težak i dugotrajan. Dobro bi bilo, stoga, da grupa koja se kreće bude homogena, da se ne razilazi, da se naročito prilikom dugotrajnog spusta niz planinu svakih par kilometara grupa sačekuje i prebroji. Na kraju kolone je poželjno da vozi iskusniji vozač, a izvrsno bi bilo da ima “motorolu” ili sličan komunikacijski uređaj jer je mobitel često bez signala u planini. Svaki ozbiljan biciklist će sa sobom na vožnju ponijeti mali set prve pomoći (vidi u tekstu: http://klubekstremnihsportovaperunva.page.tl/Mala-Enciklopedija.htm). Takođe, dobro bi bilo da svaki član grupe upozna načine pružanja prve pomoći i, što je najvažnije, da nauči zadržati prisebnost.

U slučaju težih povreda potrebno je pozvati pomoć.

U okviru Planinarskog saveza BiH djeluje Gorska služba spasavanja koja ima svoje regionalne stanice. Broj telefona GSS Stanica po gradovima BiH:

  • Sarajevo – 061 272 883 – Podžo Adnan
  • Goražde – 061 614 673 – Gušo Murat
  • Gornji Vakuf – 061 240 562 – Begovic Reuf
  • Zenica – 061 454 737 – Šatorovic Fahrudin
  • Mostar – 061 777 485 – Voloder Anes i 061 823 437 – Ðajo Miralem
  • Travnik – 061 792 532 – Rubin Pinjo i 061 373 841 – Kajmaković Enes
  • Bihać – 061 144 248 – Lipović Ermin
  • Jablanica – 061 216 418

Pozajmljeno sa Foruma MTB.BA Hvala na Ustupku!



 
  čupksonwebdesign®  
 
=> Do you also want a homepage for free? Then click here! <=